Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović kaže da poziv za saslušanje i 29 prijava (zbog negiranja navodnog genocida u Srebrenici, uključujući i Milorada Dodika) govore o tome čemu služi Inckovo nametanje zakona.

U intervjuu za Kurir Cvijanovićeva govori o odnosima Srbije i RS, izvještaju Međunarodne komisije o Srebrenici, ali i haosu koji je prethodio ustoličenju mitropolita Joanikija.

Milorad Dodik je jedna od 29 osoba koje će dobiti poziv za saslušanje zbog negiranja genocida u Srebrenici, ali je on poručio da se neće odazvati. Kako ocjenjujete njegovu odluku i da li biste i vi isto postupili?

– Taj poziv za saslušanje i 29 prijava upravo i govore o tome čemu služi Inckovo nametanje zakona. Uradio je to kao bošnjački lobista, zloupotrebljavajući poziciju visokog predstavnika i ignorišući što će to izazvati negativne posljedice i dodatne razdore u BiH. Zašto bi nas onda čudila reakcija predsjednika Dodika? Mi godinama ukazujemo na to da Dejtonski sporazum i Ustav BiH visokim predstavnicima nisu dali pravo ili mandat da donose i mijenjaju zakone, a oni su to radili. Odluka je antidejtonska i zato je rečeno da ona u Srpskoj neće proizvoditi pravne posljedice.

Narodna skupština je ocijenila da zahtjevi Kluba Bošnjaka da se stavi veto na zakone koje je usvojila Skupština, a povodom izmena Krivičnog zakona BiH, nisu utemeljeni u Ustavu. Očekujete li pokretanje sličnih postupaka?

– Još od samog formiranja Vijeća naroda, koje, usput, u Republici Srpskoj nije dejtonska, već nametnuta institucija, bošnjački delegati zbog raznih odluka potežu pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Budući da se u praksi ponašaju kao produžena ruka političkog Sarajeva, onda nije teško zaključiti da će i dalje zloupotrebljavati ovaj mehanizam zaštite.

Kako se RS bori sa epidemijom kovida? Da li je i kakve posljedice koronavirus ostavio na ekonomiju?

– Institucije Srpske blagovremeno su odreagovale na pojavu koronavirusa i među prvima smo uveli mjere za sprečavanje širenja pandemije i radili na očuvanju zdravstvenog sistema, zdravlja naših građana, kao i privredne aktivnosti. Uspjeli smo da opremimo naše bolnice neophodnim medicinskim materijalom i opremom, vakcinama, testovima. U tome smo imali i nesebičnu pomoć Srbije. Iako pod strašnim pritiskom, uspjeli smo da očuvamo privredni život, kao i radna mjesta, na šta ukazuju i makroekonomski pokazatelji u prvoj polovini ove godine. Štaviše, podaci govore o tome da u ovom trenutku imamo rekordnu zaposlenost u Srpskoj, veću nego u periodu prije pandemije. Novi talas virusa upozorava nas da bitka sa kovidom ni izbliza nije gotova, tako da će trebati još mnogo truda, strpljenja i odgovornosti svih nas kako bismo na kraju izašli kao pobjednici i sa što manjim posljedicama.

Izvještaj Međunarodne komisije o Srebrenici pokazuje da genocida nije bilo. Zašto baš sada angažovanje te komisije?

– Za razliku od nastojanja međunarodnog faktora i bošnjačkih političara da se istraže stradanja Bošnjaka u julu 1995, ova komisija je dobila mandat da istražuje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji tokom rata od 1992. do 1995. Pošlo se od pretpostavke da treba uzeti cjelokupan kontekst da bi se razumijela dešavanja na tom prostoru. Osim toga, takvim pristupom se, osim traženja odgovora, ispravlja i nepravda prema srpskim žrtvama, koje su ignorisane i zanemarivane i od domaćeg i od međunarodnog pravosuđa. Članovi te komisije su stručnjaci iz različitih zemalja sa ozbiljnim referencama i neupitnim integritetom. Sve to je izazvalo dodatnu nervozu i otuda nastojanje da se diskredituju i izvještaj i autori od strane onih koji su zasnivali i svoje nacionalne politike i političke karijere na ignorisanju srpskih žrtava. Lično smatram da svaki događaj ili pojava mogu da budu predmet rasprave ako ima strana zainteresovanih da to pitanje rasprave. Incko je nametnuo izmene Krivičnog zakona da bi se zabetonirala misao, mišljenje i riječ, pa čak i ona koja dolazi iz naučnog miljea. Žalim za svakom žrtvom i stradalnikom bez obzira na to kom narodu pripadaju. Podržavam i stav da svi počinioci zločina treba da budu privedeni pravdi, i opet bez obzira na to koje su nacionalnosti. Ono što ne podržavam jeste zloupotreba bilo čijih žrtava u političke svrhe. I konačno, treba reći da u Republici Srpskoj vlada opšti stav da Inckov zakon ne služi nikakvom pomirenju ili izgradnji suživota, već da isključivo daje alate za politički obračun kroz pravosudni sistem sa onima koji neće da odustanu od Republike Srpske i utope je u unitarnu BiH.

Često se čuje da je saradnja Srbije i Srpske na najvišem nivou. Koje su glavne okosnice te saradnje?

– Nema sumnje da je tako i nema ništa prirodnije od bliskosti i čvrste saradnje Srbije i Srpske, koja je, uostalom, i institucionalno utemeljena u Sporazumu o specijalnim i paralelnim vezama. Sarađujemo u svim oblastima, planiramo i realizujemo brojne zajedničke projekte, a zajedno obilježavamo i značajne istorijske datume, što je posebno važna praksa koju su ustanovili predsjednici Vučić i Dodik. O obimu saradnje i ulaganjima Srbije širom Srpske najbolje svjedoči činjenica da, zahvaljujući trenutnom rukovodstvu Srbije, danas ne postoji gotovo nijedna opština od Hercegovine do Krajine u kojoj Srbija nije realizovala važan infrastrukturni projekat, bilo da je riječ o bolnicama, školama, vrtićima, mostovima, domovima kulture ili drugim objektima značajnim za lokalno stanovništvo. Trenutno radimo na realizaciji strateških projekata, poput hidroelektrane „Buk Bijela“, aerodroma u Trebinju, auto-puta Banjaluka-Beograd, kao i gasifikacije Republike Srpske. Ali da bismo razumijeli kakva destrukcija vlada u političkom Sarajevu, treba reći da oni nastoje da blokiraju ili opstruišu svaki od ovih strateških projekata. Za nas je od suštinskog značaja ekonomski jaka i politička stabilna Srbija i svakom njenom uspjehu se radujemo, jer dobro razumijemo da takva Srbija predstavlja najsnažniji oslonac Republici Srpskoj. Takođe, treba reći da, osim ovih projekata, u tom političkom Sarajevu godinama se nastoji blokirati dotok novca Republici Srpskoj, a nažalost, u tome je često učestvovala i opozicija iz Srpske.

Kako ocjenjujete demonstracije i haos na Cetinju koji je prethodio ustoličenju mitropolita Joanikija?

Drago mi je što nije osujećen jedan tako svečan i veličanstven vjerski čin kakav je ustoličenje mitropolita i što je, na kraju, obesmišljena politika mržnje i haosa. Nažalost, bilo je mnogo kontaminiranih izjava, ne samo u Crnoj Gori već i u političkom Sarajevu. Tako je i Bakir Izetbgović, inače dokazani mrzac Srba, Republike Srpske i Srbije, iznio najstrašnije uvrede na račun SPC, ponovo pokazujući da je ekstremista sa kojim teško da se može graditi suživot. Očito da je njegova mentalna i politička platforma pravljenja muslimanske države, kamuflirane konceptom neke građanske BiH, jača čak i od potrebe da makar odglumi toleranciju. Želim napredak i mir svim državama naše regije, ali znam da, nažalost, nismo daleko odmakli u izgradnji međusobnih odnosa.