Ne postoji zakonit način da neoptuživanoj i neosuđivanoj osobi ograničite slobodu kretanja. Kako će tačno Gradsko vijeće spriječiti mene da dođem u Bihać i popijem kafu? Nije Bihać ništa više njihov nego što je moj. Moj pradjed je u tom istom Bihaću bio kadija.

Ovako je za “Glas Srpske” poznati književnik Muharem Bazdulj prokomentarisao odluku Gradskog vijeća Bihaća da njega, režisera Emira Kusturicu i nobelovca Petera Handkea proglase nepoželjnim licima u ovom gradu.

– S velikim ću ćeifom prvom prilikom navratiti i ispiti jedan “preminger”. Zapravo, neću stati na jednom – kaže Bazdulj.

Inicijativu je podnijela vijećnik Elvira Selmanović, a kao razlog navedeno je “negiranje genocida u Srebrenici”.

– Poznato je da je Kusturica u ratnim godinama veličao politiku Slobodana Miloševića, a svaki normalan čovjek trebalo bi da negira takve stvari. Poznato je da je genocid u Srebrenici najveća tragedija i istorijska istina i negiranje genocida se može okvalifikovati kao zločin – tvrdi Selmanovićeva.

Bazdulj ističe da mu je reakcija bila trojaka, na tragu “Magarećih godina” Branka Ćopića, “jedne od najdražih knjiga njegovog djetinjstva, a koja se dešava baš u Bihaću”.

– Pod jedan, za mene ta “inicijativa” ima težinu lista toalet papira. Pod dva, dosta je tužno za taj grad i šire da se ovakve svinjarije rade bez ikakve reakcije javnosti. U tom gradu se prije osamdeset godina sastajao AVNOJ, a danas ga neki marginalci pretvaraju u šovinističku kasabu koja umjetnike proglašava nepoželjnim osobama. Budite bar dosljedni, proglasite “nepoželjnim osobama” sve Handkeove prevodioce, izdavače, glumce koji igraju u njegovim pozorišnim komadima, njihove prijatelje i prijatelje njihovih prijatelja – istakao je Bazdulj.

Kao treći, i najvažniji razlog, naveo je da je ovo samo dimna zavjesa da Gradsko vijeće pokuša sakriti činjenicu da su od tog prelijepog grada napravili najneperspektivnije mjesto za život u njegovoj viševjekovnoj istoriji.

– Ima valjda i sedamdeset godina da se manje djece nije upisivalo u bihaćke škole, cijele generacije maturanata bježe preko granice čim im se namjesti prilika, grad grca pod migrantskom krizom, sve je više praznih kuća i nekošenih dvorišta – rekao je Bazdulj.

Grad koji se, prema riječima poznatog književnika, samjeravao sa Mostarom i Banjalukom je po rezultatima posljednjeg popisa stanovništva već počeo da kaska za Cazinom, koji bi uskoro mogao, sa stanovitim pravom, da pokrene inicijativu da postane administrativni centar Unsko-sanskog kantona.

– A realna očekivanja od narednog popisa u Bihaću spadaju u žanr horora iz fascikle “grad duhova”. Umjesto da rade svoj posao, gradski vijećnici fantaziraju o “nepoželjnim osobama”. Nazdravlje im njihove fantazije, ali one mene lično dotiču manje i od poslovičnog lanjskog snijega – zaključio je Bazdulj.

Književnici na udaru

Skupština Kantona Sarajevo u decembru 2019. godine proglasila je nobelovca Petera Handkea za nepoželjnu osobu u ovom gradu, uz osudu dodjeljivanja Nobelove nagrade i obrazloženje da je “završni čin genocida upravo negiranje”.

Pored njega još jedan književnik našao se na udaru vlasti, a u pitanju je ruski pisac Zahar Prilepin, kojem je zabranjen ulazak u BiH zbog, kako je navedeno, toga što “predstavlja prijetnju po bezbjednost BiH”.

Izvor: GlasSrpske