Predsjednik Udruženja žena žrtava rata Božica Živković Railić izjavila je Srni da je, zahvaljujući promociji u Parizu monografije „Naša ispovijest – žene žrtve rata iz Republike Srpske 1992-1995“, istina o stradanju žena žrtava rata prvi put stigla do ljudi koji žive u Francuskoj.

Railićeva je rekla da su na promociji bili brojni Srbi koji su decenijama u Parizu ili su tamo rođeni, a njihova saznanja o stradanju Srba na ovim prostorima bila su skromna.

„Ono što su vidjeli tokom projekcije dokumentarnog filma `Preživjela sam, idem kući`, koji govori o torturama kroz koje sam u ratu prošla, izazvalo je burne reakcije. Ljudi su teško podnijeli da gledaju stradanja, plakali su“, rekla je Railićeva.

Ona je dodala da je nakon promocije, koja je sinoć kasno održana u Srpskom kulturnom centru, podijeljeno 200 knjiga u elektronskom formatu, a da je film preveden na francuski.

„Bilo gdje u inistranstvu, pa tako i u Francuskoj, uglavnom je prikazana samo jedna strana istine. Promocije poput ove, to nam naši ljudi stalno govore, prvi put mnogima prikazuju i našu istinu o dešavanjima u ratu“, napomenula je Railićeva.

Ona je rekla da je upoznala posjetioce sa činjenicom da je Republika Srpska puno učinila za ljude poput nje, između ostalog, donošenjem Zakona o žrtvama ratne torture.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić zahvalio je Predstavništvu Republike Srpske u Briselu i Savezu Srba iz Francuske koji su organizovali promociju.

„Zahvaljujemo svima koji su bili na promociji, posebno ambasadoru Srbije pri Unesku Darku Tanaskoviću, koji je našao vremena da dođe. Uspjeli smo, na neki način, da prikažemo stradanja naših žena i probijemo barijere lokalnog tipa, što nam je i bio cilj“, rekao je Kojić, podsjetivši da je monografija ranije bila promovisana i u Njujorku i Vašingtonu.

Priređivač monografije Aleksandar Vranješ rekao je da je promocija u Parizu ujedno bila prilika da se govori o pravosuđu BiH, koje ovim ženama još nije dalo adekvatnu pravnu satisfakciju.

„Najveći broj zločinaca nikada nije procesuiran. Ukupno je njih 18 osuđeno na 85 godina zatvora. I to je sve što je oko 2.000 Srpkinja, žrtava ratne torture dobilo kao satisfakciju, jer su za pravosuđe BiH Srbi žrtve drugog reda“, naveo je Vranješ.

Monografija sadrži ispovijesti 15 žena iz Republike Srpske koje su u proteklom ratu preživjele najteže oblike torture, a smogle su snage da o tome javno progovore.

Ostavi poruku