Bijeljina se uspješno razvila u prepoznatljivu turističku destinaciju i kao takva ima velike potrebe za zanatlijama, prvenstveno iz oblasti uslužnih djelatnosti, ali ni ove godine u prvom upisnom roku đaci nisu pokazali interesovanje da se školuju za konobare, kuvare, stolare i ostale deficitarne kadrove.

Budućim srednjoškolci na raspolaganju je oko 45 smjerova, a najviše interesovanja učenici su pokazali za upis na četvorogodišnja zanimanja u Medicinskoj, Tehničkoj i Ekonomskoj školi.

U Semberiji je ostalo još osamdesetak neupisanih đaka, a u Ekonomskoj školi više nema mjesta. U Tehničkoj je ostalo svega sedam, dok se na prste može izbrojati i broj slobodnih mjesta u Poljoprivrednoj, Medicinskoj školi i Gimnaziji. Sa druge strane, na zanatima mjesta ima, ali nema zainteresovanih kandidata, iako je Bijeljini od velikog značaja da obrazuje ugostitelje, frizere i stolare, za kojima su poslodavci izrazili potrebu.

Izvršni direktor Udruženja “Preduzetnik” Milorad Stević naveo je da sve češće roditelji djecu usmjeravaju na fakultete, te da izbjegavaju da ih školuju za zanate.

– Diplomirani menadžeri i ekonomisti su suficitarni i veoma im je teško da pronađu posao, dok zanatlije mogu dobiti posao mnogo lakše – upozorio je Stević, koji je istakao da je neophodno da se mladi okrenu samozapošljavanju. On je skrenuo pažnju da su Bijeljini neophodni i kozmetičari, frizeri, grafičari, zanatlije iz oblasti građevinarstva, kao i varioci i bravari.

– Takođe, na tržištu je praktično nemoguće naći tesare, zidare, vodoinstalatere. Sve manje se školuju, a dobar dio onih starijih otišao je u zemlje EU da radi – istakao je Stević.

Međutim, nije oduvijek bilo tako jer je Bijeljina nekada bila prepoznatljiva po zanatlijama. Danas se na prste jedne ruke mogu izbrojati oni koji su održali svoj posao. Oni apeluju da je potrebna nova snaga jer, kako kažu, uskoro neće imati ko da nam popravlja struju, cipele, satove i slično.

U Zanatskom centru kod zelene pijace danas radi još samo jedan sarač, Nedžad Pilaković. Nakon Prvog svjetskog rata u Bijeljini su radila četvorica sarača, a tradicija ovog zanata u familiji Pilaković održava se duže od 80 godina.

– Ostali smo nas trojica u Bijeljini koji se bavimo starim zanatima. Pored mene, tu su ćurčija Đorđe Drvenica i užar Selim Šabanović – rekao je Pilaković.

Užar Selim Šabanović je majstor koji sve proizvodi od kanapa i jedini je užar u Semberiji, a vjerovatno i šire.

  • Nekada su se radili ulari i konopci, a sada se rade sportske mreže, mreže za zaštitu, mreže za odmor – kaže Šabanović.

Praksa

U Gradskoj upravi kažu da se trude da pomognu mladima da odaberu najtraženija zanimanja na tržištu.

– Na Sajmu obrazovanja učenicima smo predstavili šta mogu da upišu. Kada je riječ o deficitarnim zanimanjima, najviše pažnje privukli su pekari, koji su na licu mjesta izvodili praktičnu nastavu, a slično je bilo i sa stolarima, koji su dobili dvije CNC mašine i unaprijedili nastavu – istakla je šefica Odsjeka u Odjeljenju za društvene djelatnosti grada Bijeljine Ljubica Mlađenović.

Ostavi poruku