Vojislav Zelić, rođen 1913. godine u Žegaru, a koji je mrtav 26 godina pozvan je na sud i to putem oglasa objavljenom u hrvatskim „Narodnim novinama“.

Oglas je objavio Opštinski sud u Zadru, stalna služba u Benkovcu, radi dokazivanja smrti Vojislava Zelića, a u njemu stoji:

„Ovim oglasom poziva se Vojislav Zelić, rođen 1913. u Žegaru, da se u roku od tri mjeseca od dana objave oglasa u Narodnim novinama javi ovom sudu jer će se u protivnom proglasiti umrlim“.

Prema navodima njegovog sina Čede Zelića, koji je i pokrenuo postupak utvrđivanja smrti, Vojislav je živio u Žegaru, gdje je i umro prirodnom smrću 7. avgusta 1991. godine, ali njegova smrt nije zvanično evidentirana.

Osim samog Vojislava, u oglasu se pozivaju i svi ostali koji znaju je li živ ili mrtav da se jave sudu.

„To je normalna procedura. Postoji institucija proglašenja nestale osobe umrlom, obično na zahtjev nekoga od porodice. Sud traži svjedoke, saslušava rodbinu, porodicu i prijatelje, jer mora utvrditi da te osobe nema. Dotad se pretpostavlja da je živ, pa se tako poziv upućuje i njemu“, objasnio je za „24Sata.hr“ Denis Klarendić, portparol Opštinskog suda u Zadru.

Dodaje da sud odluku donosi u relativno kratkom roku, ali se postupak može voditi tek ako pet godina nema informacija da li je neka osoba živa.

„Nekad postoje i kraći rokovi, primjera ako je neko stradao u nekoj nesreći, kao što su brodolomi, zavio nesreća, poplava, požar i slično, tad se može tražiti proglašenje nestalog umrlim u roku od pola godine. U slučaju nestanka u ratu i u vezi ratnih događanja rok je godinu dana“, kaže Klarendić i napominje da zahtjev ne mora podnijeti član porodice, nego svaka osoba koja ima neki pravni interes.

„Nakon proteka roka od tri mjeseca od objave oglasa, ako ne dobije nikakvu informaciju, sud će nestalu osobu proglasiti umrlom“, pojašnjava Klarendić.

Čedin sin Milorad, unuk pokojnog Vojislava, kaže da su postupak pokrenuli da bi napokon završili ostavinsku raspravu.

„Institucije u Obrovcu u trenutku njegove smrti nisu uredno radile. Nismo od njih dobili Smrtni list, Izvod iz Matice umrlih ni bilo kakav drugi dokument da je moj djed mrtav i pokopan“, objasnio je Milorad Zelić, koji s porodicom živi u Srbiji.

Kaže da je njegov otac 2004. godine pokrenuo ostavinsku raspravu, ali sve se zakomplikovalo nakon što se svjedok nije mogao sjetiti kad je Vojislav tačno umro, a zvaničnih podataka o tome nema.

„Oni su nama slali pozive sa suda u Žegar, iako tamo ne živimo i nismo ih mogli podizati – kaže Milorad koji nam nije znao reći jesu li sudu prijavili promjenu adrese. Riječ je o kući, priča nam, koja je iznutra potpuno devastirana te se u njoj ne može stanovati. Žele napokon riješiti papirologiju jer su prije godinu i pol dana podnijeli zahtjev za legalizaciju, a rok im ističe u junu 2018. godine“, kaže on.

Ostavi poruku