Uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo uništila je arhivske dokumente koji se odnose na ratne zločine nad sarajevskim Srbima tvrdeći da je rok za njihovo čuvanje istekao, iako je zakonom precizirano da se dokumenti o ratnim zločinima moraju čuvati trajno.

Dokumentacija koja je u posjedu „Glasa Srpske“ potvrđuje da je glavni inspektor za sanitarne, zdravstvene i farmaceutske poslove u Upravi za inspekcijske poslove Senada Hadžijusufović u aprilu i junu 2012. godine predsjedavajućem Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Marku Jurišiću, koji je na osnovu Zakona o nestalim licima tražio dokumentaciju i informacije o ekshumacijama i asanaciji terena na području sarajevske opštine Novi Grad, odgovorila da ne može da dostavi tražene podatke jer je rok čuvanja arhivske građe istekao nakon pet godina.

– Rok čuvanja arhivske građe od pet godina je istekao pa ne možemo udovoljiti zahtjevu za dostavljanje podataka. Pojedinačne zahtjeve porodica za ekshumaciju posmrtnih ostataka ne možemo vam dostaviti zbog arhiviranja istih. Rok čuvanja za te predmete je istekao i arhiva kao takva više ne postoji – navela je Hadžijusufovićeva u odgovoru od 9. aprila 2012. godine.

Na ponovljeni Jurišićev zahtjev Hadžijusufovićeva u odgovoru od 25. juna 2012. godine ostaje pri stavu da je rok istekao, ali ovog puta dodaje da je istekao nakon dvije i pet godina navodeći ponovo da ne može da udovolji zahtjevu za dostavljanje dokumenata.

– Pretraživanjem u ladici jedne koleginice pronašli smo spiskove o kolektivnim ekshumacijama u opštini Novi Grad izvršenim 2, 3, 4, i 10. aprila 2001. godine i iste vam dostavljamo – navedeno je u tom odgovoru.

Kantonalnim, entitetskim i zakonima BiH o nestalim licima propisano je da je obavezno trajno čuvanje dokumenata i podataka o ratnim zločinima.

Član Savjetodavnog odbora Instituta za nestala lica BiH i predsjednik Udruženja porodica nestalih sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić kaže da je dobio i odgovor organizacije „Trial“ iz Ženeve, koja zastupa porodice žrtava u Evropskom sudu za ljudska prava u kojem je navedeno da je zakonima o nestalim licima na svim nivoima u BiH propisana obaveza trajnog čuvanja podataka o ratnim zločinima i da dozvolu za uništavanje arhivske građe ima samo Istorijski arhiv BiH.

– U tom dopisu piše da, ako nešto treba da se uništava nakon tri ili pet godina, stručnjaci Istorijskog arhiva to bilježe i dokumentuju. Tek nakon te kontrole uništavaju arhivu, ali to smiju da rade samo oni, a ne neka inspekcija. Uprava za inspekcijske poslove i Hadžijusufovićeva uništavanjem dokumenta prekršili su zakonske propise – kaže Mandić.

Pravni savjetnik u organizaciji „Trial“ Adrijana Hanušić kaže da do kraja septembra neće biti u prilici da odgovori na pitanja u vezi sa ovim slučajem jer je službeno odsutna. Portparol Uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo Vildana Bosno kaže da je Hadžijusufovićeva na odmoru.

– Pitanja sam proslijedila nadležnima u Upravi za inspekcijske poslove koji će provjeriti arhivu nakon čega ćemo vam proslijediti odgovore – kaže Bosno.

Mandić kaže da uništavanje dokumenata nisu jedine mahinacije u režiji Uprave za inspekcijske poslove.

– Ekshumacije koje Hadžijusufovićeva navodi u drugom odgovoru odnose se na četiri lica, a ne na kolektivne ekshumacije. Za tri lica postoji informacija da su identifikovana i njihovi ostaci su sahranjeni na gradskom groblju u Vlakovu, ali mi u Udruženju ni danas ne znamo ko su, a tu informaciju nemaju ni u Institutu za nestale. Krvni uzorci su im uzeti tada, a koštani tek 25. decembra 2013. godine, odnosno čak 12 godina poslije. Nakon toga je urađena i DNK analiza, ali nalazi još nisu dostupni ni Institutu ni porodicama žrtava zbog čega je još nepoznato ko su te žrtve – kaže Mandić.

On smatra da je najodgovorniji za skrivanje posmrtnih ostataka srpskih žrtava u Sarajevu član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica Amor Mašović i napominje da se još ne zna šta je urađeno s njima.

– Postoji sumnja da se radi o prodaji posmrtnih ostataka, ali i ljudskih organa. Imamo kompletnu dokumentaciju o oko 350 srpskih žrtava, ali njihove posmrtne ostatke nemamo – kaže Mandić i dodaje da porodice i dalje tragaju za oko 50 nestalih Srba iz sarajevske opštine Novi Grad.

Mašović juče nije odgovarao na telefonske pozive.

Diskriminacija

Član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić kaže i da se Tužilaštvo BiH diskriminatorski odnosi prema srpskim žrtvama zbog čega bi trebalo da bude ugašeno ili da počne da procesuira odgovorne za zločine.

– Jedan od primjera je što već dvije godine Tužilaštvo, iako su mu poslati svi podaci da se oko rijeke Miljacke od Alipašinog polja do zgrade televizije u Sarajevu nalaze kosti koje su dovezene sa zemljom prilikom uređenja nasipa na tom mjestu, ništa nije učinilo u vezi sa tim pitanjem – kaže Mišić.

Ostavi poruku