Na današnji dan prije 23 godine fudbalska reprezentacija Jugoslavije vraćena je sa Evropskog prvenstva u Švedskoj. Mjesto reprezentacije tadašnje Jugoslavije zauzela je Danska, koja je te godine postala evropski šampion. Bila je to najveća politička nepravda u istoriji fudbala.

Iako se naslućivalo da bi se nešto takvo moglo desiti, vijest da se reprezentacija vraća kući sa EP u Švedskoj zapanjila je Srbiju. Rat u Sloveniji je odavno bio gotov, rat u Hrvatskoj je uveliko bjesnio, a poslije svega dva mjeseca, pokazalo se da će građanski rat u BiH biti mnogo krvaviji nego prethodna dva, podsjeća agencija Sputnjik.

Ipak, posljednja reprezentacija SFRJ, vjerovatno najbolja ali i najneostvarenija u svojoj istoriji, „prošetala“ se kroz kvalifikacije za EP. Podmlađena Osimova ekipa nastavila je tamo gdje je stala generacija iz ’90. — generacija koja je s igračem manje, nesrećno, na penale ispala od Maradonine Argentine u četvrtfinalu.

Fudbalski, kockice su se bile složile, a bez obzira na raspad zemlje, u reprezentaciji su igrali igrači iz svih republika, predvođeni posljednjim autentičnim Jugoslovenom — Ivicom Osimom.

Međutim, u nekom trenutku fudbaleri iz Hrvatske pod političkim pritiskom napustili su ekipu, a poslije početka građanskog rata u BiH i Švabo Osim podnosi ostavku. Uprkos tome, reprezenracija pod vođstvom Ivana Čabrinovića otputovala je u Švedsku kao favorit iz sijenke.

Poniženi i uvređeni

A onda je Savjet bezbjednosti UN 30. maja 1992. uveo sankcije SR Jugoslaviji, a poslije samo pet dana, posljednja reprezentacija SFRJ bukvalno je oterana sa prvenstva.

Politikantima UEFA izgleda da je bilo malo to što su bez minuta na terenu izbacili jednu od najboljih reprezentacija, nego je istog dana uslijedilo i maltretiranje na Stokholmskom aerodromu kada JAT-ovom avionu nije izdata dozvola za punjenje gorivom.

Legendarni kapetan JAT-a Steva Popov izjavio je da će podići „Boing 737″ i bez goriva i, ukoliko bude trebalo, spustiti ga negdje u Poljskoj na auto-put, samo kako ne bi ostavio reprezentaciju i sam avion Šveđanima u rukama. Na kraju je avion ipak poletio. Uz silne peripetije je dobio dozvolu za preletanje do Beograda.

Gordan Petrić, tada jedan od mlađih reprezentativaca, kaže za Sputnjik da su igrači bili pripremljeni za takav scenario.

„Oni su nas generalno pripremili na tako nešto, na treninzima se pričalo se to može desiti. Kao što se sada u FIFA sve dozna, tako su i nama davali informacije da će Srbija da se vrati i da će Danska umesto nas doći na prvenstvo. Pa ne bi Danci pravo sa plaže došli na EP. Već su bili tamo i pripremali se nekih sedam do deset dana pre početka“, kaže Petrić.

Kako je uništena najbolja generacija

Ono što je izvjesno, vjerovatno najbolja generacija jugoslovenskog fudbala izgubila je četiri do pet najboljih godina na međunarodnim takmičenjima. Zbog sankcija, izostali su još i sa Svjetskog prvenstva 1994. i evropskog 1996, a generacija predvođena Piksijem Stojkovićem vratila se na međunarodnu scenu tek 1998, kad su ključni igrači bili na zalasku karijere.

A šta su propustili? Te ’92. Danska, koja je umjesto Jugoslavije došla na prvenstvo, podigla je pehar, iako je njihov tada najbolji igrač Mihael Laudrup odbio da igra na takmičenju na koje se njegova zemlja „politički“ plasirala.

Svjetsko ’94. obilježile su, između ostalih, i balkanske reprezentacije — Rumunija i Bugarska, predvođeni Hadžijem i Stoičkovim, tada za nijansu lošijim fudbalerima od Piksija, koji je uz Deju Savićevića i Peđu Mijatovića, tek u vrijeme EP ’96. bio u najboljim godinama.

„Bilo mi je drago kad sam video da je Danska uzela prvenstvo, jer se pokazao kvalitet iz te naše kvalifikacione grupe. Ekipa iz te grupe postala je prvak Evrope. Da smo mi bili na tom prvenstvu ne znači da bismo mi bili prvaci Evrope“, kaže Petrić, koji se slaže da je cijela jedna sjajna generacija izgubila pet najboljih godina karijere.

Gubitnici iz nekoliko bantustana

U pravu je Petrić kada kaže da možda ta generacija ne bi osvojila EP. Ali je političkim izgonom jedne sjajne ekipe izgubila ne samo zemlja koja se te godine krvavo raspadala, nego je izgubio i svjetski fudbal.

Pokazalo se tada, kao i mnogo puta prije i poslije, da kad se politika umiješa u sport, malo koje na dobitku, ali da su gubitnici svi, uključujući trenutne pobjednike, što je tada bila Danska, kojoj će se dok je svijeta i vijeka prigovarati zbog načina na koji se plasirala na prvenstvo.

Nažalost, najveći gubitnici su igrači koji su na pravdi Boga otjerani iz Švedske. To su: Omerović, Leković, Radinović, Stanojković, Dubajić, Najdoski, Petrić, Vujačić, Novak, Brnović, Jokanović, Milanič, Stojković, Jugović, Mihajlović, Savićević, Mijatović, Jakovljević, Krčmarević i Petković.

A još veći smo svi mi koji smo do prije 25 godina živjeli u pristojnoj državi, a danas smo se rasuli u šest ili sedam „bantustana“.

– See more at: http://www.glassrpske.com/sport/region/Najveca-nepravda-u-istoriji-fudbala/185084.html#sthash.h8I0YnKl.dpuf

Ostavi poruku