Međunarodna zajednica Brčko distrikt kroz Arbitražni tribunal može u budućnosti iskoristiti kao sredstvo pritiska protiv RS, upozorio je Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS.
Pojasnio je da Arbitražni tribunal za Brčko distrikt ima pravo da oduzme Brčko od RS i da ga dodijeli FBiH.
„Taj mač nam stoji iznad glave kao neka politička odluka da se u nekom momentu RS ponovo može prišarafiti u slučaju da se desi neki drugi rasplet ili da se (Brčko) iskoristi kao politički pritisak na RS“, rekao je Radojičić.
NN: Da li ćemo implementacijom presude u slučaju „Sejdić i Finci“ zauvijek zatvoriti pitanje promjene Ustava? Povod mi je ta pravna „papazjanija“ u BiH u kojoj imamo stvari koje postoje u Ustavu, a nema ih u stvarnosti, a u Ustavu nemamo ono što je nametano… Hoće li se neko sutra pojaviti i reći: „Vi ne možete u EU sa takvim ustavom.“ Da li nam je neko postavio tempiranu minu koja će jednog dana eksplodirati?
RADOJIČIĆ: Dejtonski Ustav je kompromis zaraćenih strana, od kojih je svaka strana tražila maksimalno za sebe. Mogao bi se naći niz primjedaba i nesavršenosti dejtonskog Ustava, koji je, dakle, donesen završetkom rata, jer je Ustav kreiran u mirovnim pregovorima. Mi nemamo čak ni saglasnost o tome je li ovo federalna država, konfederalna, i tako dalje. Zato se i te jedinice zovu entiteti, što u osnovi ne znači ništa. Prilično je izvjesno da će se rasprave o Ustavu nastaviti, i to svako iz svog ugla. Svaka promjena Ustava bi trebalo da predstavlja kompromis. Ali, izmjene su rađene od strane međunarodne zajednice sa ciljem centralizacije, naročito u periodu od 2002. do 2006. godine. Danas često imate zahtjeve i da se Ustav mijenja i s tim što je urađeno mimo Ustava, kao što su odbrana, pravosuđe, obavještajna služba i tako dalje. Toga je bilo i u aprilskom paketu, butmirskom paketu, a toga ima i u sadašnjim razgovorima u vezi sa slučajem „Sejdić i Finci“. Ali, to sve nije neka sadržina koja nas obavezuje. Sve te reforme su sprovedene više silom nego milom. Sad treba u nekom vremenu koje dolazi da domaći političari rade na tome.
NN: Bojim se da će nam se stalno to obijati o glavu i da nikad nećemo postati normalna zemlja jer će nam stalno neko postavljati to kao nekakav uslov…
RADOJIČIĆ: Ovo je veoma komplikovana zemlja i u njoj će se stalno razgovarati o ustavnim pitanjima, prvo, zato što je kompleksna, a drugo zato što unutar zemlje nema saglasnosti o ustavnim pitanjima. Vrlo je realno da će biti postavljani novi uslovi kroz evropska pitanja. Ono što će u procesu evropskih integracija biti sljedeći važan korak, i ako ne bude u Ustavu, imati neki ustavni karakter, jeste utvrđivanje mehanizama unutrašnjeg dogovaranja.
To će biti sljedeća vrlo krupna prepreka.
Međunarodna zajednica Brčko distrikt kroz Arbitražni tribunal može u budućnosti iskoristiti kao sredstvo pritiska protiv RS, upozorio je Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS.
Pojasnio je da Arbitražni tribunal za Brčko distrikt ima pravo da oduzme Brčko od RS i da ga dodijeli FBiH.
„Taj mač nam stoji iznad glave kao neka politička odluka da se u nekom momentu RS ponovo može prišarafiti u slučaju da se desi neki drugi rasplet ili da se (Brčko) iskoristi kao politički pritisak na RS“, rekao je Radojičić.
NN: Da li ćemo implementacijom presude u slučaju „Sejdić i Finci“ zauvijek zatvoriti pitanje promjene Ustava? Povod mi je ta pravna „papazjanija“ u BiH u kojoj imamo stvari koje postoje u Ustavu, a nema ih u stvarnosti, a u Ustavu nemamo ono što je nametano… Hoće li se neko sutra pojaviti i reći: „Vi ne možete u EU sa takvim ustavom.“ Da li nam je neko postavio tempiranu minu koja će jednog dana eksplodirati?
RADOJIČIĆ: Dejtonski Ustav je kompromis zaraćenih strana, od kojih je svaka strana tražila maksimalno za sebe. Mogao bi se naći niz primjedaba i nesavršenosti dejtonskog Ustava, koji je, dakle, donesen završetkom rata, jer je Ustav kreiran u mirovnim pregovorima. Mi nemamo čak ni saglasnost o tome je li ovo federalna država, konfederalna, i tako dalje. Zato se i te jedinice zovu entiteti, što u osnovi ne znači ništa. Prilično je izvjesno da će se rasprave o Ustavu nastaviti, i to svako iz svog ugla. Svaka promjena Ustava bi trebalo da predstavlja kompromis. Ali, izmjene su rađene od strane međunarodne zajednice sa ciljem centralizacije, naročito u periodu od 2002. do 2006. godine. Danas često imate zahtjeve i da se Ustav mijenja i s tim što je urađeno mimo Ustava, kao što su odbrana, pravosuđe, obavještajna služba i tako dalje. Toga je bilo i u aprilskom paketu, butmirskom paketu, a toga ima i u sadašnjim razgovorima u vezi sa slučajem „Sejdić i Finci“. Ali, to sve nije neka sadržina koja nas obavezuje. Sve te reforme su sprovedene više silom nego milom. Sad treba u nekom vremenu koje dolazi da domaći političari rade na tome.
NN: Bojim se da će nam se stalno to obijati o glavu i da nikad nećemo postati normalna zemlja jer će nam stalno neko postavljati to kao nekakav uslov…
RADOJIČIĆ: Ovo je veoma komplikovana zemlja i u njoj će se stalno razgovarati o ustavnim pitanjima, prvo, zato što je kompleksna, a drugo zato što unutar zemlje nema saglasnosti o ustavnim pitanjima. Vrlo je realno da će biti postavljani novi uslovi kroz evropska pitanja. Ono što će u procesu evropskih integracija biti sljedeći važan korak, i ako ne bude u Ustavu, imati neki ustavni karakter, jeste utvrđivanje mehanizama unutrašnjeg dogovaranja.
To će biti sljedeća vrlo krupna prepreka.
NN: Ko su ljudi u tom tribunalu? O kakvom se tribunalu radi s obzirom na to da ima tako velika ovlaštenja?
RADOJIČIĆ: On ne postoji kao posebna institucija. On nema budžet, nema sekretarijat. Postojali su pravni predstavnik RS, pravni predstavnik FBiH i strani sudija gospodin (Roberts) Oven, koji je Amerikanac. U Tribunalu je predstavnik RS izuzeo svoje mišljenje. Tako da faktički, ako ćemo pojednostaviti, Arbitražni tribunal je jedan čovjek, taj američki sudija, koji je živ i zdrav…
NN: Rekli ste „jedan čovjek“?
RADOJIČIĆ: Tako je. Jedan čovjek.
NN: Znači, jedan čovjek može odlučiti da, recimo, Brčko dodijeli FBiH?
RADOJIČIĆ: Doslovno tako.
NN: Dolazi li on ovdje? Informiše li se? Odgovara li on kome?
RADOJIČIĆ: Ne. On se ne informiše direktno, niti je kao arbitar bio aktivan. Arbitraža je završena 1999. godine, a može se aktivirati ako se ocijeni da je potrebno.
NN: Pa mi tog gospodina nikako ne smijemo naljutiti!
RADOJIČIĆ: Pošto sam na ovom mjestu na kojem jesam, predsjednik Narodne skupštine RS, ne bih se usudio davati neke slobodne komentare!
Poboljšan odnos između SDP Hrvatske i SNSD-a
NN: Zoran Milanović, premijer Hrvatske i predsjednik SDP Hrvatske, trenutno je u BiH. Kakvi su odnosi između njegove partije i SNSD-a?
RADOJIČIĆ: Kada je prije tri-četiri godine SNSD primljen u Socijalističku internacionalu, dvije stranke su bile protiv – SDP Hrvatske i SDP BiH. U međuvremenu je došlo do pogoršanja odnosa između te dvije stranke, prije svega zbog drugog uzastopnog izbora gospodina Komšića za člana Predsjedništva BiH, nakon čega je došlo do formiranja nove vlade FBiH i kada su odnosi između Zagreba i Sarajeva pa time i između dva SDP-a pali na najniži nivo unazad ne znam koliko godina. U međuvremenu je došlo do izvjesnog poboljšanja odnosa između SDP Hrvatske i SNSD-a, tako da imamo utisak da je Zagreb trenutno „hladan“ i prema jednima i prema drugima. Prema nama je bilo izvjesnog otopljavanja jer je predsjednik Ivo Josipović prvi koji je došao u Banjaluku. Drugi hrvatski političari i politike još nisu pratili taj korak. Kako će se ponašati nova hrvatska vlada, ostaje da se vidi.
OHR smetnja
NN: Kako ocjenjujete novo evropsko ojačano prisustvo u BiH?
RADOJIČIĆ: Ojačano evropsko prisustvo je oslabljeno prisustvom OHR-a. Koliko god se oni trude pokazati kako fino sarađuju, jasno je da smetnju BiH na evropskom putu i metodološki i po pitanjima predstavlja ostanak OHR-a. Recimo, pitanje pravosuđa je na neki način prešlo u nadležnost EU kroz strukturisani dijalog. Međutim, OHR se manje-više stalno petlja oko pravosuđa. I već se na tome sudaraju. Dakle, dokle god postoji OHR, specijalni evropski predstavnik neće biti ojačan. Ako ćemo iskreno i pošteno, EUSR se jeste trudio. Pomogli su u vezi sa dogovorom o IPA sredstvima, aktivno su učestvovali u dogovaranju o zakonu o sistemu državne pomoći, interesovali su se i pomagali u vezi sa zakonom o popisu, i tako dalje. To je neko „meko“ prisustvo, koje nama odgovara, i koje podržavamo. To je pristup dogovaranja i kompromisa domaćih lidera. Nasuprot tome imamo pristup OHR-a.
