Podaci Tužilaštva za ratne zločine Srbije pokazuju da su organi izvađeni od otetih civila isporučivani u Nemačku, Skandinaviju, SAD, Izrael, Veliku Britaniju i druge bogate zemlje, piše današnja „Politika“.U dokumentima tužilaštva pod oznakom „33-08″ sa radnim nazivom „Trgovina ljudskim organima“ navodi se da su u tu trgovinu, zapravo međunarodni kriminalni lanac, umešani doktori iz Izraela, Turske, Brazila i Filipina. Za njih se kaže da su „doktori koji pustoše Balkan u potrazi za ljudskim organima“.
Tužilaštvo za ratne zločine se u predmetu poziva na izveštaj o međunarodnoj trgovini organima koji je napravila grupa stručnjaka sa Univerziteta Kolumbija u Njujorku poznatija pod nazivom „Belađo tesk fors“.
Ova grupa je u svom izveštaju iznela podatke da su bogati Arapi i Izraelci glavni kupci ljudskih organa koji potiču iz jugoistočne Evrope.
Kako navodi list, Tužilaštvo se u predmetu poziva i na istraživanje koje je objavio „Amerikan kronikl“, a u kojem se kaže da se u Univerzitetskoj klinici u Jerusalimu samo tokom 2001. godine oporavljalo 60 pacijenata kojima je presadjen bubreg od nepoznatog donora.
U istom istraživanju se navodi da zbog toga „mnogi Izraelci putuju u istočnu Evropu u pratnji izraelskih doktora“.
„Posetili su siromašnu Makedoniju, Bugarsku, Kosovo, SR Jugoslaviju da bi razgovarali sa lokalnim biznismenima i lekarima o osnivanju nekakvih klinika“, navodi se u istraživanju.
Kao dokaz za ovakve tvrdnje, srpsko tužilaštvo raspolaže podacima da je 15. novembra 2008. godine u Prištini uhapšen Izraelac Moše Harel, koji se tereti da je pregovarao i organizovao ilegalnu transplantaciju organa.
Harel je uhapšen u istrazi protiv grupe koja je u klinici „Medikus“ u Prištini učestvovala u ilegalnoj transplantaciji bubrega. Kao glavni „mozgovi“ trgovine organima tada su označeni upravo Moše Harel, ali i izraelski hirurg Zapi Šapira. Isti doktor Šapira je 1999. godine pojavio u Skoplju i tamošnjim lekarima nudio saradnju u presađivanju bubrega.
Navodno je taj posao kasnije realizovao u Estoniji, Moldaviji i Turskoj zajedno sa turskim hirurgom Jusufom Ercinom Sonmezom koji je u bekstvu, jer je označen kao „glavni hirurg za ilegalno presađivanje bubrega“ u Prištini, navodi „Politika“.
Među podacima o trgovini organima navodi se i jedan bankovni račun koji je u maju 2000. otvorio Ervin Ohri sa Kosova. On je tražio donora za transplantaciju bubrega u Milanu, pa je otvorio račun na ime Naime Ohri u albanskoj banci Kursimeve.
Posebno poglavlje u predmetu srpskog tužilaštva zauzima slučaj „žuta kuća“. U njemu se nalazi izveštaj o forenzičkim ispitivanjima na ovoj lokaciji. Taj izveštaj je označen kao „ključni“, jer potvrđuje da su izvesna ispitivanja u „žutoj kući“ obavljena uprkos negiranju albanskih vlasti i Unmika.
U tom izveštaju, za koji tužilaštvo kaže da ga je nabavilo „neformalnim putem“, navodi se čitav niz medikamenata i oprema koji ukazuju na mogućnost da su se tu izvodili hirurški zahvati. Nađeno je ukupno sedam medikamenata i oprema interesantni za dalju istragu. Takođe, tu se nabrajaju i sve osobe koje se učestvovale u uviđaju kod „žute kuće“.
Posebno važan u tom izveštaju jeste, kako navodi list, citat u kojem se iznosi podatak gde se sada nalaze dokazi za koje se zvanično tvrdi da ne postoje. Po izveštaju, dokazi su u forenzičkom centru u Orahovcu na Kosmetu.
U kratkoj retrospektivi ovog slučaja Tužilaštvo za ratne zločine Srbije navodi da je „iz veoma pouzdanih izvora“ došlo do saznanja da nedostaje više stranica u ovom izveštaju i da su dva imena izbrisana belilom. Dodatnom istragom utvrđeno je da je reč o dve osobe koje su na mestu događaja bile u svojstvu „istražitelja“, iako one suštinski to nisu, prenosi „Politika“.