Svjedok Haškog tribunala Momčilo Mandić izjavio je danas da 1992. godine Radovan Karadžić nije vršio pritisak na izbor kadrova u Ministarstvu unutrašnjih poslova, već da je, zapravo, „od ljudi sa terena vršen pritisak“ na tadašnjeg predsjednika Republike Srpske da postavi određene osobe.

Mandić je na suđenju Karadžiću izjavio da je potvrda toga i presretnuti razgovor između njih dvojice, koji je danas emitovalo Tužilaštvo. Mandić i Karadžić tada su govorili o Čedi Kljajiću, protiv čijeg je postavljenja bila Stranka demokatske akcije (SDA), a Karadžić u razgovoru naglašava da „neće SDA da smenjuje ljude iz Srpske demokratske stranke (SDS) i govori o tome kako su „nešto z……i u Drvaru“.

„To potvrđuje moje tvrdnje da je sa terena išao pritisak na Radovana Karadžića. Kako bi on znao za kadrove u Drvaru, da mu tamošnji SDS za njih nije rekao?“, upitao je Mandić, od koga je tužilac Alen Tiger očekivao da povrdi izjavu sa svjedočenja bivšim policijskim zvaničnicima RS Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, da je „Karadžić volio da se miješa u kadrovska pitanja i uvijek želio da bude direktno upućen u njih“.

Mandić je tražio da mu se predoči kontekst svjedočenja, ostajući pri tvrdnji da su „šefovi lokalnih stranaka vršili pritisak na lidera stranke Karadžića“, a da je on intervenisao kad nisu mogli da riješe problem i to su radile sve tri strane.

Mandića je tužilac ispitivao o tenzijama koje su prije rata nastale između vodećih srpskih, hrvatskih i muslimanskih stranaka u vezi sa kadrovima koje su one podržavale.

Na tužiočevo pitanje da li je „sugerisao da se uhapse i Karadžić i Alija Izetbegović kako bi se uklonile tenzije“, Mandić je ispričao da je to prije rata bio prijedlog nekadašnjeg ministra policije BiH Alije Delimustafića.

„Bilo je to glasno razmišljanje, jer nismo mogli da opstanemo od pritisaka. Više je to bila dosjetka, nego ozbiljno razmišljanje, a poltroni sa obje strane su otišli da to prenesu predsjednicima stranaka“, rekao je Mandić.

Tužilac je Mandića pitao da li su i drugi funkcioneri SDS-a dijelili stavove Voje Kuprešanina, koji je izjavio da je „srpski prostor ugrožen i da treba spriječiti Muslimane da se useljavaju“.

Mandić je odgovorio da je takvih desničara bilo, kao što ih ima u parlamentu svake države, da on tu izjavu osuđuje kao izrazito desničarsku i da se tako nije govorilo na sjednicama Vlade RS.

Tužilaštvo je emitovalo i dio Karadžićevog govora iz avgusta 1994. godine, kada je govorio o tome da je prošlo 600 godina od gubitka srpske države i da 200 godina traje Karađorđev ustanak za njeno vraćanje.

Mandić je ukazao da je 1993. i 1994. godine bio u Beogradu i da ne može da govori o stvarima koje nije vidio. Prema riječima zastupnika optužbe, Tužilaštvo nastoji da istraži kakva su osjećanja iskazivana i nastojaće da to radi u ovom predmetu.

Mandića je, na osnovu obavezujućeg naloga, na svjedočenje pozvalo Tužilaštvo, a vijeće je prihvatilo njegovu molbu da bude svjedok vijeća, jer je on godinama bio pod istagom kao navodni pomagač u skrivanju Karadžića.

Mandićevo svjedočenje nastavlja se u ponedjeljak, 5. jula.

Ostavi poruku